"KONCENTRACIJA I MAKSIMUM" Mina Stanković ima jasan plan za EP u Birmingemu
Dodajte Kurir u vaš Google izborSa samo 20 godina, Mina Stanković već je ispisala značajne stranice istorije srpske atletike.
Vlasnica je seniorskih državnih rekorda u sportskom hodanju na 3.000 m u dvorani, 5.000 i 10.000 m na stazi, kao i na 20 km i polumaratonskoj deonici od 21,0975 km na putu.
Tokom uspona ka vrhu obarala je i rekorde koji su trajali više od dve decenije, potvrđujući da pripada generaciji sportista koja pomera granice. Po broju i vrednosti ostvarenih nacionalnih rekorda, već sada se izdvojila kao najuspešnija srpska takmičarka u istoriji sportskog hodanja.
Ove sezone ste u Izmiru pobedili i postavili lični rekord od 1:37:18 na 21,097 km. Kako je izgledala ta trka i u kom trenutku ste shvatili da možete do najboljeg rezultata u karijeri?
– Trka je od samog početka bila dobro kontrolisana. Držala sam tempo koji smo planirali i osećala sam se sigurno. Negde posle 15. kilometra shvatila sam da i dalje imam snage i da mogu da ubrzam, pa sam tada pomislila da bi lični rekord mogao da bude dostižan. Kada sam prošla kroz cilj i videla vreme, bila sam presrećna, jer je to bio rezultat velikog rada i potvrda da idemo u dobrom smeru.
Iza sebe imate nacionalne rekorde na 10.000 m, 10 km i 3.000 m u dvorani. Koji od tih rezultata vam je bilo najteže da ostvarite i zbog čega?
– Rekla bih da je to rekord na 10 km. Ta disciplina zahteva da od početka do kraja održavate veoma visok ritam, bez prostora za greške. Potrebno je mnogo fizičke spremnosti, ali i mentalne stabilnosti. Zato mi je taj rekord možda i najdraži, jer znam koliko je rada u njega uloženo. Pored toga što je to bio državni rekord, tim rezultatom sam ostvarila i najbolje vreme na svetskoj rang-listi u svojoj kategoriji, što tom uspehu daje dodatni značaj.
Prošle godine ste na 10.000 m u Tampereu zauzeli četvrto mesto uz državni rekord od 44:35,66. Koliko vam je iskustvo borbe za visok plasman na velikom takmičenju pomoglo u daljem razvoju?
– To takmičenje mi je mnogo značilo. Iako mi je medalja izmakla za jedno mesto, shvatila sam da mogu da se borim sa najboljima. Takva iskustva grade samopouzdanje i uče vas kako da se nosite sa pritiskom velikih takmičenja. Mislim da sam upravo zahvaljujući toj trci danas mnogo zrelija i sigurnija kao takmičarka.
Na deonici dužoj od 21 kilometra nije dovoljno samo biti fizički spreman – potrebno je sačuvati tehniku i koncentraciju tokom cele trke. Šta vam je najteže u završnim kilometrima i kako se pripremate za taj trenutak?
– Završni kilometri su uvek najteži, jer se tada oseća umor, ali upravo tada koncentracija ne sme da padne. U sportskom hodanju tehnika je jednako važna kao i brzina, pa se trudim da ostanem fokusirana na svaki korak. Na treninzima često simuliramo takve situacije kako bih naučila da i pod umorom održim ritam i tehniku.
Već ste osvajali titule prvakinje Balkana i Srbije, ali će u Birmingemu konkurencija biti na znatno višem nivou. Da li ćete se tokom trke više oslanjati na unapred određeni tempo ili na kretanje grupe i poteze rivalki?
– Uvek ulazim u trku sa unapred dogovorenim planom i tempom, ali na velikim prvenstvima morate da budete spremni da se prilagodite situaciji na stazi. Pokušaću da pronađem pravi balans između svog ritma i dešavanja u grupi. Najvažnije mi je da ostanem koncentrisana na svoju trku i izvučem maksimum iz sebe.